ulazim u dnewnu..."dobro jutro"....tata ustaje da widi je li jutro.
nishta mi ne wjeruju,lazhem ih cio zhiwot,pa su nawikli.sad i kad im istinu goworim,da dubim na glawu opet mi nece powjerowat` i tako...
mada,mali mi je posa`....kako god oce...
dok ima para i izlazaka,ne bunim se.
pa me bash neshto briga oce li mi wjerowat` ishta.